U raznim situacijama ljudi se osjećaju različito: u jednim im je prijatno, u drugima im je neprijatno, a u trećima nemaju neko određeno osjećanje. Zonom udobnosti nazivamo onaj dio svijeta, onaj psihološki „prostor“ u kojem se data osoba osjeća kao „kod kuće“, tako da je opuštena, smirena i uživa. To nije prazan prostor, već je popunjen onim sadržajima u kojima se osoba dobro osjeća. Sačinjavaju je neka određena mjesta i prostori, u njoj se nalaze neki određeni ljudi za koje je osoba emocionalno vezana i sa kojima ima određene odnose, u nju spadaju omiljene aktivnosti.
Svaka zona udobnosti ima svoju granicu prema onom drugom dijelu svijeta u kojem se osoba ne osjeća tako udobno. Dok je u svojoj zoni udobnosti – zoni komfora – osoba se ne osjeća ugroženo, tako da se ne plaši, nije napeta, već je smirena i može da uživa. Izvan nje ona funkcioniše drugačije, procjenjuje da je tu povećan rizik da će biti ugrožena, tako da se ne osjeća sigurno, njene emocije su povišene, a na momente je zabrinuta, plaši se, ljuti…
Svaki čovjek mora da nauči da funkcioniše i izvan svoje zone udobnosti. Pri tome je važno da je ipak ima, tako da može da joj se vrati kako bi se opustio i odmorio. Problemi nastupaju onda kada je ovo zona „sužena“, tako da osoba nema priliku za opuštanje i odmor.
Ljudi vole da borave tamo gdje im je udobno, priroda života je takva da ih prisiljava da povremeno izlaze iz tog prostora i da se navikavaju na nove sadržaje.
Za djecu je početna zona udobnosti prvenstveno njihov odnos sa roditeljima i drugima koji ih vole, kao i neposredna okolina. Zadatak roditelja je da podstiče djetetov razvoj, kako bi širili svoju zonu udubnosti, tako da bi se sve bolje osjećali i u drugim dijelovima svijeta. Da bi to dijete moglo, ono mora da nauči da se ponaša u raznim novim situacijama, sa različitim ljudima, sa novim aktivnostima. Kolika će biti nečija zona udobnosti zavisi i od sposobnosti i vještina te osobe, te izlaganje novim situacijama doprinosi da dijete stiče samopouzdanje i navikne se na nove sadržaje.
Da bi učili i razvijali se, dobro je da svako – odrasli ili djeca – povremeno prihvatiti neki izazov i izaći iz vlastite zone.
Izvor: dr. Zoran Milivojević
Pripremio pedagoško-psihološki tim Škole
