O učenju su napisane mnoge knjige i postoji bezbroj savjeta o tome kako treba učiti da bi postigli što bolje rezultate i bili maksimalno efikasni u ovoj aktivnosti.
Naravno, prilikom savjeta treba imati na umu uzrast onoga koji uči, prirodu predmeta, cilj itd. Ipak, postoje neke univerzalne preporuke koje se mogu primjeniti i korisno ih je uvažavati uvijek.
Najčešće postavljana pitanja u vezi učenja su: Gdje? Kada? Koliko? Kako?
Fizički uslovi učenja
Neophodno je obezbjediti radno mjesto. To je radni sto i odgovarajuća stolica koja omogućava pravilan položaj tijela prilikom učenja. Važno je dobro osvjetljenje. Kod dešnjaka svjetlost treba da pada sa lijeve strane i obrnuto. Dobro je imati stolnu lampu koja će omogućiti pravilno osvjetljenje i u večernjim satima. Na radnoj površini treba da su samo stvari potrebne za učenje(knjiga, sveska, atlas…) kako nepotrebne stvari ne bi odvlačile pažnju.
Prostorija u kojoj se uči treba da je prozračena, ne pretopla i da nema buke. Nekome odgovara tiha muzika, ali treba da se ugasi TV, kompjuter, ukoliko se ne koristi za potrebe učenja, skloni telefon, kako pozivi ne bi prekidali pažnju… Otežano se uči u sobi gde se glasno razgovara o drugim temama… Učenje u svom radnom prostoru, što je više moguće u isto vreme stvara naviku i omogućava brže uspostavljanje pažnje i koncentraciju za učenje.
Dnevni plan aktivnosti
Da bi se moglo obezbjediti odgovarajuće vrijeme za učenje neophodno je dobro isplanirati cijeli dan. U dnevni plan aktivnosti treba unijeti tačno vrijeme kada počinje i kad završava neka aktivnost i obezbjediti pravilnu smjenu rada i odmora. U plan treba unjeti sve neophodne obaveze i aktivnosti: boravak u školi, treninge i slobodne aktivnosti, obavljanje svakodnevnih kućnih obaveza, igru, druženje, gledanje TV, bavljenje kompjuterom, dnevne obroke, vrijeme za ličnu higijenu ,razgovore s porodicom…i što je najvažnije vreme za učenje. Najbolje je da se učenje obavlja uvijek u isto vrijeme. Na primjerer: ako dijete ide u školu prije podne treba da uči od 15 do 17 h, ili ako ide poslijle podne na primjerer od 9 do 11h…Kontinuirano i svakodnevno učenje isključiće potrebu višesatnog kampanjskog učenja. Tokom perioda učenja moguće je, a često i neophodno, praviti kratke pauze, tek toliko da se dijete protegne, popije sok i sl. Nikako ne treba praviti duže prekide tokom ovog vremena jer će motivacija za rad biti smanjena i biće potrebno ponovno postizanje koncentracije za rad.
Dobro je da se plan aktivnosti istakne na vidno mesto npr. zalijepi na zid kod radnog stola, kako bi se učenik sam podsjećao šta treba da uradi i kada. To i roditeljima omogućava lakše praćenje i sprovođenje unaprijed dogovorenih sankcija ili nagrada zavisno od toga koliko dijete poštuje unaprijed isplanirani raspored. Takođe, roditelji ne moraju da podsjećaju dijete šta treba da radi, stalno govore da uči, nerviraju se , itd, već sprovedu unaprijed dogovorene mjere i time potpuno prebace odgovornost na dijete.
Pamćenje-zaboravljanje
Ukoliko učenik pazi na času, aktivno sluša i pokušava da što više nauči ,zapamtiće oko 75% lekcije. Prisjećanje raste i narednih desetak minuta, da bi vrlo brzo počelo da opada i u naredna 24 časa učenik zaboravi oko 80% naučenih pojedinosti. Kako vrijeme prolazi zaboravlja se sve više .
Baš zbog toga neophodno je baš istoga dana kad se lekcija učila u školi ponoviti je i utvrditi kod kuće pošto je najveći dio naučenog sačuvan i biće potrebno najmanje vremena utrošiti za datu lekciju npr. desetak minuta. Međutim, ukoliko učenik misleći da ga nastavnik u narednom periodu neće pitati, ne uči tu lekciju, sve naučeno na času otići će u zaborav. Pri tom stižu i nove lekcije koje će već teže pratiti jer prethodne nisu naučene. Pošto je lekcija otišla u zaborav biće potreban mnogo veći napor i vrijeme da se ona ponovo nauči. Ako učenik nije učio svakodnevno i lekcije su se nagomilale dešava se upravo to da se pred propitivanje, test ili ispit uči mnogo, dugo i naporno, a rezultati često izostanu (gradivo se “pomiješa” i/ili zaboravi jer nije utvrđeno višestrukim ponavljanjem. A “Ponavljanje je majka znanja”. Dobro savladana znanja, razumjevanje gradiva i poznavanje činjenica mogu dovesti do kreativnog mišljenja.
Ali nije dovoljno lekciju ponoviti samo tog dana kad je odrađena u školi, jer proces zaboravljanja i dalje teče,mada slabijim intenzitetom. Lekciju je potrebno kratko ponoviti i narednih dana, ali će vremenski razmaci između ponavljanja biti sve rijeđi dok znanje ne postane trajno.
Baš zato je neophodno uvesti svakodnevno učenje. Ušteda vremena je ogromna, a efekti neuporedivo veći i znanje postaje trajno.
Da bismo bolje pamtili treba znati i sljedeće:
- Sve ono što se želi zapamtiti treba povezati s nečim poznatim.
- Ljudi koji imaju bujnu maštu bolje i više pamte.
- Zamišljanje je proporcionalno snazi pamćenja.
- Kapacitet vizuelnog pamćenja je neuporedivo veći od verbalnog (objekti, slike bolje se pamte nego riječi “ Jedna slika vrijedi 1000 riječi”).
Kako povećati motivaciju za učenje?
Evo nekih preporuka za učenike:
• donesi odluku da ćeš učiti
• veseli se kad nešto naučiš ili položiš (i proslavi to s društvom!)
• svaki napredak proprati pozitivnim mislima (i mali napredak je napredak!)
• traži zanimljivosti u gradivu (one uvijek postoje!)
• nagradi se kad ostvariš plan (izlaskom!?)
• treba nagraditi i upornost u učenju (drugom ćeš prilikom naučiti brže i bolje!)
• nisu svi drugi pametniji od tebe, već bolje organizovani i imaju bolje navike i metode učenja i snalaženja
Šta ne treba činiti u učenju?
- sjeti se na vrijeme da postoje provjere učenja i to svakodnevne (one tebe vrebaju i kad ti ne misliš o njima!)
• ne postavljaj sebi prevelike dnevne zahtjeve i neostvarive ciljeve
• ne prekidaj učenje čim nešto ne razumiješ (mozgaj ili nekog pitaj! To nije sramota!)
• ne budi malodušan/na zbog težine gradiva ili zaboravljanja (sve se može naučiti i svi zaboravljaju!)
• ne brzaj samo naprijed u gradivu (nište bez aktivnog ponavljanja!)
• ne odustaj od učenja zbog zabave ili drugih poslova (najprije učenje, pa onda nagrada!)
• ne oslanjaj se praviše na tuđe bilješke (one su najčešće usputni produkt tuđeg učenja!)
• ne vjeruj svojim drugovima i drugarima da vrlo malo uče (svi se volimo hvaliti! Hvali se i ti!)
• ne odbijaj pomoć i savjete!
Ometajući faktori tokom učenja su:
• Odugovlačenje
• Telefonski pozivi
• Nenajavljeni gosti
• Sanjarenje
• Opuštanje
Ove ometajuće faktore moguće je prevazići dobrim planom dnevnih aktivnosti.
Šta je još važno?
- Na časovima treba da se dobro sluša, bilo da nastavnik predaje ili ispituje. Sve vrijeme u školi treba iskoristiti da se što više sazna i zapamti, pa će kod kuće biti potrebno manje vremena za učenje.
- Ukoliko je lekcija dugačka i teška, dobro je da se podijeli u smisaone cjeline i uči dio po dio.
- Obavezno treba razjasniti sve termine i činjenice i nikako ne učiti napamet ono što se ne razumije.
- Ako gradivo sadrži veliki broj podataka koje treba zapamtiti, učenje treba rasporediti na više dana i učiti više puta u toku dana
Tokom učenja, ponavljanja ili sistematizacije gradiva da bi se uvidjela struktura većih cjelina veoma korisno je izraditi „mape uma“.
Izvor: Pedagogica Radmila Kišić – Novaković
Pripremio pedagoško – psihološki tim Škole
